U nedjelju, 10. kolovoza, preč. Ivica Šoh oprostio se od župljana na misi zahvalnici za svoje dugogodišnje služenje u našoj župi. Tijekom petnaest godina, prvo kao supsidijar, a onda kao župnik. Na svečanosti u župnoj crkvi okupio se veliki broj vjernika, ne samo iz naše župe, već i iz susjednih župa, kako bi mu zahvalili na predanom pastoralnom radu i oprostili se s njim u molitvi i zajedništvu.
Riječi zahvale za predano služenje u našoj župi uputila je mag. theol. Tanja Buneta. U nastavku prenosimo njezin govor u cijelosti:
„Vjerujem. Krist je jamac svete službe, meni što je slabom daješ. Proslavljen nek` u njoj budeš, vječno Ti što jesi i ne prestaješ“.
Draga braćo i sestre, prečasni naš župniče!
Teško je pronaći prave riječi kad se netko tko nam toliko znači sprema otići iz naše sredine. Ovaj trenutak ispunjen je posebnim značenjem. U ozračju milosti i zahvalnosti, iako smo ispunjeni tugom zbog rastanka, želimo prepoznati ovaj trenutak kao dovršenje jedne duhovno bogate etape u životu naše župne zajednice. Prisjećamo se svega što je protkalo 15 godina Vašeg djelovanja u našoj župnoj zajednici i prisutnosti među nama. Danas, s dubokim poštovanjem i zahvalnošću, želimo izreći riječi koje nisu samo ljudski znak priznanja, nego i odraz zahvalna naroda Božjega – riječima hvale, blagoslova i molitve. Svjesni smo da Božji planovi nadilaze naše razumijevanje, pa tako i ovaj Vaš novi korak pokušavamo gledati kao izraz Njegove svete volje. Zahvalni smo Bogu što ste bili dio naših života.
Znakovita su današnja liturgijska čitanja koja kao da su nam dana upravo za ovu prigodu – da nas podsjete na ono što ostaje, i na ono čemu težimo: vjernost u službi, spremnost dočekati gospodara i pouzdanje u Boga. U Knjizi Mudrosti sveti pisac veli: „Sveti tvoji jednako snose i dobra i pogibelji“ (18,9). Zajedno s nama nosili ste radosti i uspjehe, ali i izazove i kušnje. Niste stajali sa strane, nego ste bili na čelu naše zajednice – u danima radosti, ali i u onima kada je bilo teško; uvijek blizu, uvijek prisutni. Vaša vjernost u tim trenucima nije bila samo tiha dužnost, nego i živa i duboka predanost svećenika koji zna da je svetost u vjernosti i predanju Božjoj volji, te u neraskidivu zajedništvu s narodom Božjim, uzdajući se u Božju dobrotu i mudrost u svakom trenutku svoga služenja. Vaša svećenička služba vođena je evanđeoskom istinom: „Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati“ (Lk 12,48). Upravo ste tu odgovornost nosili s vjerom, ozbiljnošću i predanošću. Bili ste nam pouzdan i budan upravitelj, onaj koji ne samo da čuva ono što mu je povjereno, nego se za to nesebično daruje i služi.
Abraham je, prema Poslanici Hebrejima (11,8) krenuo u nepoznato, uzdajući se u Boga koji vodi korake onih koji mu vjeruju. Taj isti duh vjere prepoznajemo i u Vašem odgovoru na novo poslanje. I Vi, poput Abrahama, ostavljate poznato, ali ne kao netko tko se odvaja, nego kao pastir koji ide dalje – noseći u sebi molitvu i zajedništvo koje ste ovdje neumorno izgrađivali. Vjera nije sigurnost u put, nego sigurnost u Onoga koji vodi. I Vi, prečasni župniče, sada krećete dalje – ne sami, nego nošeni molitvom i zahvalnošću ove zajednice. Iza Vas ostaje trag vjernosti i služenja, a s Vama ide ono što se ne vidi – ali se duboko osjeća: ono što ste godinama strpljivo i tiho ugrađivali u ovu župu i u srca mnogih.
Danas želimo izreći riječi zahvale – ne kao popis postignuća, već kao odraz župne zajednice koja je imala milost živjeti uz dobroga pastira. Hvala što ste bili među nama kao pastir koji zna slušati, razlučivati, tješiti, kao prijatelj koji zna voljeti čovjeka onakvog kakav jest – bez uvjeta i bez rezerve. Vrata Vašeg župnog stana uvijek su bila širom otvorena svakome tko je tražio blizinu, prijateljski razgovor ili jednostavno – ljudsku toplinu. Niste birali kada ćete nekome pokloniti vrijeme – ono Vam nikada nije bilo teret, svjesni da je susret s čovjekom uvijek prilika za susret s Kristom.
Hvala što ste bili pastir koji nije samo hranio duše, nego i tijela (ne znam ima li ovdje osobe koja se za Vašim stolom nije okrijepila). Milosrdan i plemenit, onaj koji daje, ne zato što ima u izobilju ili daje od svoga viška, nego jer je velikodušan. Svojom dobrotom, humorom i jednostavnošću unosili ste svjetlo i tamo gdje ga je ponestajalo, u najskrovitija mjesta ljudskih briga i tišina, gdje god je ponestajalo radosti. U Vašoj osobi susretali smo mudrost svećenika, teologa, intelektualca, koji razumije dubine vjere i čovjeka, ali i umjetnika, glazbenika, graditelja. Svaka Vaša riječ, projekt, svaki trud – nosio je u sebi nešto više. U Vama smo prepoznali čovjeka duha, nekoga tko se nije uzdizao iznad ljudi, nego je hodao s njima – želeći biti služitelj svojih vjernika, želeći biti prijatelj svakom čovjeku, usmjeravajući ga ne na sebe nego vodeći ga Kristu, nikad ne tražeći svoju slavu i priznanje. Kao i svaki čovjek, obilježen vlastitom ljudskošću i nesavršenošću, vidjeli smo da se nosite s njima ponizno i hrabro. Niste se bojali priznati svoje slabosti, ali one Vam nikada nisu bile izlika, nego prilika da još više vjerujete i dopustite da Božja snaga u Vama zasja — jer, kako kaže sv. Pavao: “Snaga se u slabosti usavršuje”(2 Kor 12,9).
Hvala što ste nas znali pronaći upravo ondje gdje smo bili – u našim radostima, ali i u našim borbama, te nam bili blizu kada je to najviše trebalo. Hvala što ste imali hrabrosti biti s nama i kada nas nije bilo lako susresti. Svojim ste nam svećeničkim služenjem svjedočili da Krist prebiva ondje gdje ljubav nije samo riječ, nego tiha, postojana i konkretna prisutnost. To ste Vi znali donositi – nenametljivo, ali s dubinom koja dotiče srca. Za sve to i ono što je ostalo neizrečeno i u dubini naših srdaca – ISKRENO HVALA. Vjerujem da ćete sa sobom ponijeti sve ono dobro što ste doživjeli u suživotu s nama, a naše propuste i nesavršenosti oprostiti!
Oprostite za svaki put kada smo Vas možda svjesno ili nesvjesno povrijedili svojim postupcima. Neka Vas prati Božji blagoslov i zagovor Presvete Bogorodice BDM, sv. Leopolda Mandića i bl. Alojzija Stepinca. “Velikodušno primajte svakoga tko pokuca na vrata vašega srca (kao što ste i nas), nudeći svakome darove koje Vam je božanska dobrota povjerila. “ Dolikuje i dužnost je, kako kaže naš blaženi mučenik Stepinac, da vjernici zahvale svom župniku za žrtvu koju je iz ljubavi prema Bogu i ljudima preuzeo u dan svoje mladosti i u raspoloženju svoje mlade vjere. Stoga i mi, Vaši dosadašnji župljani, želimo Vam zahvaliti za
svako dobro djelo i žrtvu učinjenu za nas. Zahvaliti na svemu čime nas je dobri Bog po Vašoj svećeničkoj službi obogatio. Kao znak naše iskrene zahvalnosti i poštovanja, željeli bismo Vam uručiti prigodne darove. U ime svih župljana darove će uručiti gđa Zvjezdana Poljanac, gđa Željka Grahovac i vjeroučitelj Borna Validžić.
Darujemo Vam zlato – simbol trajne vrijednosti, svjetla i neprolaznosti, kao što su i plodovi Vaše službe koju ste nesebično utkali u našu zajednicu, cvijeće, znak naše zahvalnosti, ali i radosti koju ste među nama širili.
Vama koji ste u svojoj službi svećenika i teologa spajali vjeru i život, mi teolozi želimo pokloniti fragment zidne oslike „Životvornog Križa“. Ovaj umjetnički znak podsjetnik je na Kristovu žrtvu i životnu snagu, a ovaj dar, u svojoj ljepoti i simbolici, nosi duboku poruku – Kristov križ kao izvor života, snage i spasenja . Znakovito, jer odlazite u Orahovičku župu Našašća svetog Križa.
Bog Vas blagoslovio i u svojoj ljubavi vodio ! Vaši župljani!
A riječi zahvale također je uputio i preč. Ivica Šoh:
Draga braćo i sestre u Kristu!
dok izgovaram ove riječi, srce mi je ispunjeno zahvalnošću i mirom. Danas ne govorim samo kao svećenik koji se oprašta od svoje župe, nego kao brat koji je imao milost biti dijelom vaših života – u radosti i u kušnjama, u tišini molitve i u glasnoj pjesmi vjere.
Gospodin nas je, u svojoj providnosti, povezao ovdje – u župi sv. Leopolda Mandića – da zajedno hodimo putem Evanđelja. Bio je to hod pun milosti: slavili smo sakramente, gradili zajedništvo, dijelili križeve, ali i radosti uskrsnuća. Sve to ostaje zapisano ne samo u župnim knjigama, nego, što je neizmjerno važnije, u srcima onih koji vjeruju. Ne mogu i ne želim nabrajati imena, jer Crkva nije građena na osobnim simpatijama, nego na živome Kristu. Ipak, svatko tko je i na najmanji način ugradio sebe u život ove župe, ostavio je trag vječnosti.
Zahvaljujem svakome od vas – ne zato što je sve uvijek bilo savršeno, nego zato što smo, usprkos svojoj ljudskoj slabosti, zajedno tražili lice Božje.
Moje služenje među vama bilo je samo jedno poglavlje u većoj knjizi koju piše sam Gospodin. Sad kad se to poglavlje zatvara, molim vas: ne gledajte na mene, gledajte na Krista – jer On ostaje. Svećenici dolaze i odlaze, ali Krist ostaje prisutan u sakramentima, u Riječi, u zajedništvu vjernih. To je temelj naše vjere.
Molim vas, nastavite voljeti ovu župu. Ljubite je ne iz navike, nego iz vjere. Budite blizu novom pastiru vlč. Željku, kao što ste bili i meni, i još više. Nosim vas u molitvi, i neka vas zagovor našega svetog Leopolda, čovjeka pomirenja i poniznosti, prati na svakom koraku. A iznad svega, neka nas sve uvijek vodi, krijepi i blagoslivlja Onaj zbog kojega sve ovo postoji – Isus Krist, naš Gospodin i Dobri Pastir.
Uz preč. Šoha, na misi je koncelebrirao i župnik župe bl. Alojzija Stepinca iz Milanovca vlč. Robert Medved.
Nakon riječi zahvale koje su uputili župljani i župnik, prisutnima se obratio i virovitički gradonačelnik Ivica Kirin, zahvalivši se preč. Ivici Šohu na dugogodišnjoj suradnji te na svemu što je tijekom svoga služenja učinio za grad Viroviticu – kako na duhovnom, tako i na društvenom i kulturnom planu. Istaknuo je da je župnik svojom prisutnošću i djelovanjem ostavio dubok trag u zajednici, te mu još jednom zaželio obilje uspjeha i Božjega blagoslova u novoj službi u Orahovici.
(www.zupa-sv-leopold-mandic.hr, bb, foto: Božidar Biondić)
