O nama

Dekretom o osnivanju župe kao i dobivanjem dekreta o imenovanju za prvoga župnika župe Sv. Leopolda Mandića u Virovitici počinju pripreme za organizaciju uspostave župe. Za župnu crkvu određena je kapela sv. Leopolda Mandića koja se nalazila u obiteljskoj kući u Osječkoj ulici na broju 50. Već su oci franjevci uočili da se na istočnom dijelu grada Virovitice, u naselju Taborište, koje je od centra grada i župne crkve sv. Roka udaljeno 3-4 km, predstavlja problem dolaska na misu, osobito starijim vjernicima. Iz tog razloga javila se potreba za izgradnjom pastoralnog objekta za bogoslužje i vjeronauk. Virovitički su franjevci s gvardijanom i župnikom fra Oktavijanom Nekićem kupili 1983. g. obiteljsku kuću u Osječkoj ulici  (naselje Taborište) s namjerom da je preurede u kapelu. Međutim, ondašnje vlasti to dugo nisu odobravale tako da je tek 1988. dobivena dozvola za preuređenje. Unutrašnjost kuće čije su dimenzije 8,5 sa 8,35m, rušenjem pregradnih zidova, preuređena je u jednu veliku prostoriju – kapelu i pored nje malu sakristiju.

Ovi radovi započeli su velikim radom i zalaganjem tada novog virovitičkog gvardijana i župnika fra Marka Malovića. Svojim prilozima i radom sudjelovali su i mještani. U kapeli je postavljen drveni oltar i drveni ambon te metalno svetohranište. Na zidu su postavljene slike sv. Leopolda – zaštitnika i sv. Antuna Padovanskoga. Tu je i kip Majke Božje visine 60 cm. Unutra su stavljene klupe i okrugle sjedalice te je bilo mjesta za oko 60 ljudi. Tu su poslije nabavljene slike bl. Alojzije Stepinca  te sve postaje križnog puta. Kapela je blagoslovljena 2.12.1989. g. u čast sv. Leopolda Bogdana Mandića, a blagoslov i sv. misu predvodio je svećenik Živko Kustić koji je u to vrijeme održavao pučke misije u virovitičkoj župi.

Misa osnivanja župe održana je 31.08.2003. u 09,00 sati i to na stepenicama na ulazu u ovu kapelu dok su vjernici bili u dvorištu. Župnik je u tjedan dana uspio skupiti nekoliko ljudi koji su uredili prostor te pripremili pjesme za svetu misu. Svirao je Srećko Koralija, tadašnji sjemeništarac iz Čemernice. Pozdravne riječi biskupu u ime vjernika novoosnovane župe uputila je gospođa Željka Grahovac, tadašnja predsjednica Mjesnog odbora Taborište. Isto tako, župnik je pozdravio biskupa i sve nazočne svećenike i vjernike. Za vrijeme svete mise župnik je položio ispovijest vjere i prisegu vjernosti. Na kraju svete mise župnik je izrekao svoju poruku novim župljanima:

“Sv. Leopold, prigodno izdanje 2003.: “Mijenjaju se ljudi, a Krist i Crkva ostaju! Dragi moji župljani, suradnici i prijatelji. Sveta Terezija Avilska požalila se Gospodinu zbog nekih nedaća koje su je snalazile. Gospodin joj odgovori: “Terezijo, ja tako postupam s prijateljima.” Terezija će na to: “Ah, Gospodine, sad mi je jasno zašto ih imaš tako malo.” Ovo je istina koja nas ponekad smeta i ne želimo je prihvatiti, premda znamo da je to volja Božja. Svećenik kod svoga svećeničkog ređenja ima nekoliko stvari koje mora u svom daljnjem životu živjeti. Tri najvažnije su: molitva časoslova, čistoća – beženstvo i poslušnost biskupu. Svećenik koji doista želi živjeti ta tri zavjeta treba se dobro pomučiti da ih ostvari. Ima trenutaka kada se može zajedno sa svetom Terezijom žaliti kako mu je teško. I dobije odgovor koji je dobila i ona.

Ova tri zavjeta i ja sam obećao svome biskupu. Iz te poslušnosti poslan sam u novoosnovanu župu sv. Leopolda Mandića u Virovitici. Zadnjih pet godina bio sam župnik u župi sv. Tome Apostola, Gornji Rajić. Radosno sam je prihvatio s nadom i molitvama da djelujem na njivi Gospodnjoj. Svjestan sam potreba koje su mučile tu ratom stradalu župu, prije svega obnova i gradnja materijalne i duhovne Crkve. U tih pet godina uz Božju pomoć nastojao sam učiniti sve što je bilo u mojim moćima. Nakon pet godina rada u toj župi, na vlastitu zamolbu sam premješten u novoosnovanu župu sv. Leopolda Mandića u Virovitici.
Da, novo osnovana župa je uvijek za svećenika izazov i provjera vlastitog djelovanja, i same vjere. S ljubavlju prihvaćam i ovu župu. U svom radu na njivi Gospodnjoj, pokušati ću zajedno s vama raditi na spasenju duša i na slavu Bogu. Da će nam na tom putu biti lako, znam da neće. Ali put križa prihvatio je naš Gospodin. Put križa prihvaćamo i mi kršćani. Na tom put mnogo je trnja, bodlji različiti veličina, ali na kraju toga puta je uskrsnuće. Tko sretniji od mene da na tom putu zajednički uspijemo. Iz tih razloga preporučujem se u vaše molitve. Vjerujem da će i vaša srca biti otvorena za suradnju na svim područjima djelovanja koja nas očekuju.

Ocima franjevcima za sve djelovanje tijekom dugih godina iskreno zahvaljujem. Nastavimo u novoosnovanoj župnoj zajednici izgrađivati Božje Kraljevstvo i na putu prema vječnosti ustrajmo u činjenju dobra, ustrajmo u ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Nastavak i ustrajnost u Božjem djelu sa mnom kao novim župnikom biti će mi znak da ste i do sada bili na pravom putu.”

Život župe u privremenoj župnoj crkvi

Osnivanje nove župe povuklo je za sobom i određene promjene koje su stanovnicima naselja Taborište bile nove. Kao prvo, na području župe počela se slaviti sveta misa svaki dan i to u privremenoj župnoj crkvi u obiteljskoj kući u Osječkoj 50. Nedjeljom su se slavile svete mise po filijalama župe i u privremenoj župnoj crkvi. Od samoga osnivanja župe počeo je izlaziti župski pastoralni listić “Sv. Leopold” koji je donosio sve aktualnosti i događanja iz župe. Centar župe je počeo aktivno živjeti s prvim vjenčanjima i krštenjima. Osobito je bilo svečano prvo krštenje u novoosnovanoj župi 21.09.2003. Kršten je bio Niko Zečević, treće dijete Ivice i Anice Zečević, iz Osječke ulice 70. Ovaj lijepi događaj dao nam je do znanja da je prostor privremene župne crkve premalen za sve one koji su htjeli doći. Tako su se od nedjelje 28.09.2003. svete mise nedjeljom i radnim danom počele slaviti u mjesnom domu u Taborištu. Mnogima je bilo neobično i čudno doći na misu u dom u kojem su se prije događala različita zbivanja.

Osobito zanimljiv susret s misom u domu imao je gospodin Ivica Pasarić iz Zlatnog Polja koji je redovito išao na misu u lijepu crkvu sv. Roka u Virovitici. Jedne nedjelje poslije poldanje svete mise u sv. Roku došao je vidjeti gdje se to slavi sveta misa u Taborištu. I kada je vidio, rekao je: “Ovo je moja župa, od sada Ivica ovdje dolazi na misu!” Kako je tada rekao, tako je i učinio i čini sve do sada. Istina, mnogima nije bilo svejedno priviknuti se na nove okolnosti, ali malo po malo se počela formirati zajednica koja se redovito okupljala i s vremenom povećavala. Od samih početaka župe aktivno su se uključili mnogi, a jedan od najrevnijih bio je Anto Kajić koji je počeo župnika pratiti po svim filijalama svirajući orgulje. Do osnivanja župe, čišćenje i uređenje kapele obavljale su tete Janja Katalinić, Mirjana Matanči i Ljubica Žitković. One su tu svoju ulogu nastavile i dalje ne bježeći od obaveza. Ulogu sakristijana uzeo je Božidar Biondić.

Prvi tjedan dana boravka u novoj župi župnik je stanovao u Župnom stanu u Suhopolju kod kolege svećenika Roberta Mokrog koji je i sam te godine došao za župnika u Suhopolje. Župnik je jako teško pronašao sebi podstanarski stan jer su svi htjeli prodati svoje kuće očekujući dobru zaradu. Baka Marija Bedeković iz Osječke 173 ponudila je kuću svoje kćerke Ankice za privremeni župni stan. Kuća i okoliš bili su pomalo zapušteni. U čišćenju okoliša kao i same kuće župniku su pomogli Božidar Biondić, Danijel Banić, Dražen Matoković, Manuela Foro, Mirna Krmpotić, Mirjana i Katarina Banić. Vjerojatno bi pomogli i drugi, ali nisu niti znali da je novi župnik doselio niti su znali gdje se namjerava smjestiti.

Zahvaljujući poznanstvu vlč. Ivice Šoha s direktorom pošte uspjeli smo isti tjedan dobiti priključak telefona. Kuća je bila dobro privremeno rješenje, ali ne za dugo. Župnik je tamo živio tri mjeseca. I kako bi bio bliže novom prostoru služenja svetih misa – domu, a da dotadašnja privremena kapela ne bi bila prazna, pristupilo se izvođenju radova kako bi se prostor bivše kapele prenamijenio u župni ured. Zgrada bivše kapele ponovno je preuređena u stambeni prostor. U kući su načinjene slijedeće preinake: izgrađeni su pregradni zidovi od gips ploča, sanitarni čvor je kompletno preuređen i pretvoren u normalnu kupaonicu, bivša sakristija pretvorena je u kuhinju, u stan je uvedeno centralno grijanje s radijatorima te je stan potpuno opremljen. Za uređenje stana financijski su nam pomogli Grad Virovitica s gradonačelnikom Ivicom Kirinom i predsjednikom Gradskog Vijeća grada Virovitice Zlatkom Lanšćakom. Ova dva čovjeka su uz gospođu Željku Grahovac podnijeli veliki teret tijekom cijeloga života župe. Hvala im! I naši su župljani svojim redovnim prilozima svake nedjelje pomagali život župe. Župnik se preselio u prostor novoga župnoga stana 29.11.2003.

Preseljenje u novi prostor dalo je dodatni zamah životu župe. Došlo je Došašće i uvedene su svete mise zornice u 6 sati. Svako jutro okupio se veliki broj župljana tako da je dom bio gotovo dupkom popunjen tako da su se neki ljudi pitali što se to tako rano događa u domu. Tako smo se na najbolji mogući način pripremili za blagdan Božića.

Božić je bio posebno lijep. Premda u skučenom prostoru, nismo se dali omesti. Gospodin Josip Jurković zvani Sremac uložio je puno mašte i rada za uređenje prvih jaslica u našoj župi. Gospođa Veronika Maras darovala je 500 EUR-a za kupovinu figurica, a naš Sremac ih je napravio za primjer. Dolazili su neki vjernici i iz drugih župa vidjeti naše jaslice. Posebno je bila lijepa prva polnoćka u privremenoj župnoj crkvi. U tom trenutku smo se kao župa osjećali poput našega Spasitelja: bez crkve, bez župnog stana, ali s puno nade i ljubavi.

Oko Božića župnici pohode obitelji svoje župe. Tako je bilo i prve godine nove župe. Koji put je to pojedincima jedini susret sa službenikom Crkve, a mnogima to bude radosni susret sa svojim župnikom. Župnik je prve godine sam blagoslivljao župu i trebalo mu je puna 23 dana. Tijekom blagoslova obitelji vršio se i popis naših župljana. Istina, išlo je malo sporije, ali se uspjelo sve planirano i ispuniti. Oni koji su došli zadnji na red malo su negodovali, ali su svejedno primili blagoslov.

U isto vrijeme filijale župe Rezovac, Rezovačke Krčevine i Čemernica nisu bile ni u čemu zakinute te su imali sve ono što su imali i za vrijeme pripadnosti župi sv. Roka u Virovitici pa čak i nešto više jer su se krštenja djece iz tih naselja kao i vjenčanja obavljala u filijalnim kapelama jer istina nije bilo primjerenog prostora u središtu župe.

Prve malo ozbiljnije poteškoće u župi nastale su datumom određivanja slavlja sv. Potvrde i Prve pričesti kao i proslavom Sv. Leopolda Mandića, zaštitnika župe. Do osnivanja župe, slavlja prvih pričesti odvijala su se i po filijalama. Župnik je zauzeo stav da su ta slavlja događaj za cijelu župu i da ih treba slaviti u centru župe iako nije bilo župne crkve. Tako je i bilo. Prva sveta pričest za sve župljane slavljena je 02.05.2004. Slavlje se odvijalo pod šatorom pokraj doma u Taborištu. Premda je bilo puno otpora, slavlje je proteklo jako lijepo. Isto tako, bilo je poteškoća u vezi slavljenja Sv. Leopolda Mandića, zaštitnika župe jer se prije uvijek slavilo nedjeljom poslije samoga blagdana. Osobito je bilo poteškoća što je te godine to bila srijeda i k tome je biskup stavio slavlje Svete Potvrde. Unatoč natezanja i poteškoća, slavlje se održalo taj dan, 12.05.2004. u 18,00 sati. Radovala se cijela župa jer duhovni život naše župne zajednice bio je pojačan sa 77 novih članova koji su osposobljeni naviještati Isusa Krista i njegovu Radosnu Vijest današnjem svijetu. Bogu hvala na tim odlučnim trenucima života naše župe jer su postavljeni ispravni temelji za razvoj cjelokupne župe. Dalje je na pastoralnom planu sve išlo lakše.

Dekretom br. 1953/2005. požeškog biskupa dr. Antuna Škvorčevića velečasni gospodin Ivica Razumović imenovan je upraviteljem župe Cabuna i pastoralnim suradnikom u župi sv. Leopolda Mandića u Virovitici II. Iz ovoga je slijedilo da će naša župa dobiti suradnika koji će nam pomagati u pastoralnim obavezama u našoj župi. Budući da nam je dom kao prostor slavljenja svete mise u Taborištu bio nedovoljan za sve one koji žele doći na svetu misu, od 20.11.2005. mi smo uveli slavlje svete mise i navečer u 18,00. Ova sveta misa bila je idealna za naše krizmanike koji su se mogli naspavati i opet stići na svetu misu. Tako je nastala tradicija večernjih svetih misa tijekom školske godine.

Dobrotom Marka Pišonića, župnika župe Pakrac mi smo tjedan pred Božić 2005. dobili elektronska zvona za Taborište. Ta zvona su bila veliki znak za našu župu jer smo i mi sada bili kao prava župa te su zvona mogla glasno i jasno pozivati naše župljane na slavljenje svete mise. Ovom prilikom zahvaljujem tvrtki “GOJA” čiji su djelatnici besplatno napravili konstrukciju od željeznih cijevi visine 13,5 metara kao i HEP-u Virovitica koji su iskopali rupe za temeljenje konstrukcije te i samu konstrukciju postavili kao i obavili sve dodatne radove.

I 2005. i 2006. godine slavlja svete Pričesti, sv. Potvrde i proslava Svetog Leopolda održavala su se u šatoru na nogometnom igralištu pokraj doma. Šator nam je iznajmljivao gospodin Željko Strilić iz Stare Jošave. Mi smo mogli za jednu cijenu šatora obaviti sva tri slavlja. Ovom prilikom zahvaljujem ocu biskupu što je imao razumijevanja da je slavlja svete Potvrde stavljao u najbliži termin sv. Leopolda kako bismo sve mogli riješiti odjednom i o jednom trošku.

S vremenom je prostor Društvenog doma u Taborištu postao ponovno pretijesan, a treću misu nismo mogli uvesti pa smo mi za blagdan Uskrsa 2007. prešli sa slavljem svetih misa u prostor Pastoralne dvorane u podrumu temelja nove crkve čije temelje je blagoslovio naš požeški biskup Antun Škvorčević 22.10.2006. U tom prostoru smo proveli godinu dana. Bilo je tu divnih iskustava. Ulaz u podrum je bio jako mali, a ljudi su se pitali kamo toliki ljudi stanu. A kada su unišli u podrum, imali su što vidjeti. Dvorana od cca. 180 kvadrata. I župnik i sami župljani bili su oduševljeni. U tom prostoru smo imali i nekoliko vjenčanja. Imali smo i proslavu Prve pričesti. U ovom prostoru smo pomalo počeli skupljati redovite ministrante, čitače. Među ministrantima se posebno ističu Ivan Vampovac, David i Dominik Peula, Fran Škrtić, Luka Duvnjak, Mateo Vrban, Tomislav i Domagoj Periša, Tomislav Ojdanić, Ivan Obradović, Kristijan Hanić, Luka i David Kusturić. Među čitačima se posebno ističe obitelj Farkaš. Cijela obitelj čita: tata Tomica, mama Ivana i kći Tea. Tu su još redoviti Božidar Biondić, Kristina Puljić, Kristina i Ana Ojdanić, Natalija Hanić, Monika i Elizabeta Peula, Ana Vampovac i toliki drugi koji su se potrudili da i ministriranje i čitanje budu na nivou.

Prostor je bio lijep i bio je naš, ali i sam ubrzo premalen. Trudili smo se s crkvom ići dalje u gradnju iako su nam nedostajala sredstva. Bili smo odvažni i pomalo preambiciozni. Za Božić smo privremeno prešli u nedovršenu crkvu. Slavili smo prvu polnoćku u novoj crkvi. Srce je bilo veliko. Ipak, morali smo se vratiti u podrum zbog nastavka radova. Za Uskrs 2008. prešli smo sa slavljenjem svetih misa u samu crkvu.
Prelaskom slavljenja svetih misa u novu crkvu pojavile su se i dodatne obaveze, kako župnika tako i samih župljana. U gotovo 6 godina života župe, a i prije, glavni teret čišćenja crkve podnijeli su: Ljubica Žitković, Mirjana Matanči i Janja Katalinić. Za kićenje crkve glavni teret je nosila Božica Žitković koja taj teret prihvatila i dalje. Okolnosti su se promijenile. Neke osobe su malo ostarjele, neke su se umorile, ali se i prostor crkve drastično povećao. Iako crkva nije bila još gotova, njena veličina zahtijevala je nove snage za njezino uređenje. U nekim nama susjednim župama to je riješeno zaduženjima žena po određenim ulicama. Bilo je korektno, pošteno i sveobuhvatno da i mi tako učinimo. Taborište ima 9 velikih ulica: Stjepana Radića, Osječka, Slavonska, Podravska, Lička i Zagorska, Mate Lovraka s Mile Budaka, Miroslava Krleže, Baruna Trenka i Zlatnog Polja. Rečeno, učinjeno. Formirano je 18 ekipa tako da svaka ekipa na red dođe nakon 4 mjeseca.

U utorak, 12.05.2009. slavili smo prvi put blagdan zaštitnika naše župe sv. Leopolda Mandića u novoj crkvi. Svečanu svetu misu u 11,00 sati predvodio je i propovijedao vlč. (Dumo) Rajko Marković, župnik župe Stolac u Hercegovini i stolački dekan. Večernju svetu misu u 18,00 sati predvodio je i propovijedao vlč. Ljubo Maljur, župni vikar župe bl. Alojzija Stepinca u Milanovcu, VIROVITICA III. Liturgijsko pjevanje na večernjoj svetoj misi predvodio je zbor župe bl. Alojzija Stepinca u Milanovcu. Ovom proslavom sv. Leopolda mi smo definitivno ušli u prostor nove crkve i započeli gotovo redoviti vjernički život župe sve do sada.
Naselje Taborište danas broji 2405 katolika u 853 obitelji.

GRADNJA ŽUPNE CRKVE

Izbor gradilišta nove župne crkve

Kako se grad Virovitica stalno širio, razmišljalo se i o osnivanju novih župa. Isto tako, razmišljalo se o najpogodnijoj lokaciji za gradnju budućeg pastoralnog centra. Osnivanjem Požeške biskupije ti su planovi djelomično ubrzani. Tako se pristupilo i kupnji pogodne lokacije za budući centar. Pater Vjekoslav Kocijan, koji je tada pokrivao Taborište, uz pomoć župljanki s toga terena izabrao je jedinu slobodnu lokaciju u Podravskoj ulici. Počeli su se skupljati i doprinosi vjernika toga područja za kupovinu gradilišta. Kako je to gradilište kao najpogodnije prihvatila i Požeška biskupija, ona je to gradilište i kupila 2001. godine. Kupnjom toga gradilišta počeo se ostvarivati san o vlastitoj župi koji je ostvaren dvije godine poslije osnivanjem župe sv. Leopolda Mandića.

Osnivanjem župe i njezinim postepenim rastom stvarno se pokazala opravdanom želja biskupije da se osnuju u gradu Virovitica još dvije župe. Osnivanjem župe moglo se i ozbiljnije pozabaviti odabirom možebitne bolje lokacije za gradnju budućeg pastoralnog centra. Razmišljalo se o zamjeni gradilišta sa prostorom kod bivše Zagrebačke pivovare, no ta se mogućnost nije isplatila zbog previsoke cijene doplate za to gradilište. Na koncu svega, prihvatilo se kao definitivno gradilište u Podravskoj ulici.

Odabir idejnog rješenja i izbor izvođača radova

Na sjednici konzistorija Požeške biskupije održane 1.10.2004. u Požegi dana je suglasnost na idejno rješenje nove župne crkve sv. Leopolda Mandića u Virovitici. Prihvaćeno je rješenje projektantske kuće “DABOR-PROJEKT” gospodina Damira Borovića iz Zagreba. Odlučeno je da se buduća župna crkva gradi na zemljištu u Podravskoj ulici koje je Požeška biskupija kupila 2001. godine. Po idejnom rješenju crkva bi bila primjerena veličini župe s cca. 665 m2 bruto površine koja bi uključivala sve potrebne sadržaje. Uz župnu crkvu predviđena je i izgradnja župnog stana sa svim sadržajima koji su potrebni za jedan takav objekt.
Dobivanje suglasnosti na idejno rješenje buduće župne crkve intenziviralo je sve ostale radnje potrebne za izgradnju ovog toliko značajnog objekta za našu župu. Samim tim izborom gradilišta moglo se pristupiti daljnjim koracima potrebnim za početak gradnje. Gospodin Damir Borović i njegova tvrtka DABOR PROJEKT preuzeli su na sebe izradu projektne dokumentacije- izradu glavnog projekta kao i izvedbenog projekta. Najteže je bilo odabrati idejno rješenje. Moderna arhitektura u srcu Slavonije bila je vrlo zahtjevan zadatak.

Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i graditeljstvo, Ureda državne uprave u Virovitičko-podravskoj županiji, na temeljučlanka 34. i članka 35. stavak 1. Zakona o prostornom uređenju (NN, broj 30/94, 68/98, 61/00, 32/02 i 100/04) rješavajući u postupku izdavanja lokacijske dozvole pokrenutom po zahtjevu Rimokatoličke župe Sv. Leopolda Mandića, iz Virovitice, Osječka 50, izdaje: LOKACIJSKU  DOZVOLU za zahvat u prostoru – građenje sakralne građevine – župnog stana i župne crkve sv. Leopolda Mandića u Virovitici, na zemljištu č.k.br 3781, 3782 i 3785/1, (gruntovni broj: 4611/83, 4611/84 i 4611/109) k.o. Virovitica, u Virovitici. Ovo je bio važan trenutak za našu župu. Dobivanjem lokacijske dozvole dano je zeleno svjetlo za izradu glavnog i izvedbenog projekta. Geotehnička ispitivanja tla koja su vršena dala su svoje rezultate tako da se moglo krenuti s daljnjom akcijom.

Odlukom Gradskog poglavarstva Virovitica naša župa je oslobođena plaćanja komunalnog doprinosa za izgradnju župne crkve i župnog stana. Cijena komunalnog doprinosa plaća se po kubičnim metrima, a naša crkva i župni stan imaju puno kubika. Otprilike oslobođeni smo oko 220.000 KN takse. Hvala članovima Poglavarstva! Ovom odlukom ispunjeni su svi uvjeti za početak radova. Čekala se samo građevinska dozvola.
Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i graditeljstvo Ureda državne uprave u Virovitičko-podravskoj županiji, na temelju članka 85. Zakona o gradnji i članka 119. Uredbe o unutarnjem ustrojstvu ureda državne uprave u županijama povodom zahtjeva Požeške Biskupije, Rimokatoličke župe Sv. Leopolda Mandića iz Virovitice za izdavanje građevinske dozvole za gradnju župnog stana i župne crkve Sv. Leopolda Mandića u Virovitici, izdaje GRAĐEVINSKU DOZVOLU. Bila je to jedna žestoka borba koja je dobivena. Pred nama je bio nastavak te borbe i to onaj teži – kako izgraditi crkvu!?

Početkom mjeseca rujna 2005. održana je sjednica Župnog ekonomskog vijeća naše župe. Glavna tema sjednice bila je početak radova na izgradnji naše župne crkve. Od pet pristiglih ponuda za izgradnju temelja naše crkve s pripadajućom dvoranom, najbolja ponuda stigla je od tvrtke DOMOGRADNJA d.o.o. (755.600,28 KN). Ostale ponude dostavili su nam: (“PLEPER” d.o.o. – NOVSKA – 858.038,02 KN; “GRADITELJSTVO” d.o.o. – GAREŠNICA  – 918.255,00 KN; “BRANA” d.o.o. – VIROVITICA – 858.668, 92KN; “PRESOFLEX” d.o.o. – POŽEGA – 896.739,84 KN.) Očito je bilo po cijeni i po referencama prihvatiti ponudu DOMOGRADNJA d.o.o. VIROVITICA. Drago nam je bilo da je prihvaćena domaća tvrtka tako da novci ostanu na domaćem terenu.

Početak radova

Dana 21.10.2005. održan je u prostorima poduzeća “DOMOGRADNJA” d.o.o. u Virovitici sastanak predstavnika Požeške biskupije, župe sv. Leopolda i predstavnik domaćina. Dogovoreni su detalji oko početka radova na izgradnji naše župne crkve. U subotu 22.10.2005. u istim prostorima potpisan je ugovor o početku radova između poduzeća DOMOGRADNJA d.o.o. i župe sv. Leopolda Mandića. Plan je bio te godine napraviti temelje.

Pri iskopu temelja buduće dvorane osjetio se zanos nas župljana, ali i pomoć naših prijatelja koji su nam željeli pomoći. Moramo osobito zahvaliti našim donatorima: GEO-BAZIS na besplatnom iskolčenju, gospodinu Renatu Romiću koji je dao svoj bager, poduzećima Brana d.o.o. – Virovitica, Domogradnja  d.o.o. i Ceste d.o.o.  Bjelovar koji su dali po jedan kamion za odvoz zemlje. Iskopalo se oko 1800 m3 zemlje. Vozilo se  kako je tko trebao zemlje. Istina, bilo je i malo ljutnje onih koji nisu bili povezani s crkvom pa nisu znali da ima dobre zemlje za nasipanje niskih terena i to još besplatno. Tada se moglo osjetiti koliko je bilo važno imati veze sa svojom župom.

Istina, bilo je poteškoća. Pojavila nam se voda, ali su nam majstori dali garanciju da će sve biti učinjeno prema planu. Nadzorni inženjer, statičar, geomehaničar i voditelj gradnje dogovorili su sve potrebne detalje kako bi se radovi mogli nesmetano odvijati. Dobili smo i garanciju naše Požeške biskupije da će nam pomoći u financiranju gradnje crkve.

Bogu hvala, cijelo vrijeme do Božića se moglo raditi. Betonirana je ploča nad temeljima dodatno je produbljen iskop za temelje tornja nove crkve u dubini 6 metara te nasut kamen te betonirana prva ploča temelja tornja, nastavljeno je šalovanje i armiranje temeljne ploče tornja u debljini od jednog metra.

16.12.2005. priključena je i struja za potrebe gradilišta kao i povučeni kablovi za plin, vodu i telefon. Na sve moguće načine pokušavali smo izbjeći dodatne troškove tako da smo u jedan kanal stavili sve instalacije te jednim udarcem sve riješili. Priključak struje plaćen je 19.064,00 kn. Elektra nam nije ,nažalost, donirala priključak.

Početak 2006. godine nas je jako razočarao i obeshrabrio. Temelji naše buduće crkve su ostali pod vodom. I još kada je led prekrio cijeli prostor osjećali smo nelagodu. Istina, naša dječica bila su sretna jer su se mogli klizati na našem umjetnom klizalištu. Znali smo da je razina podzemnih voda zimi puno veća nego ljeti, ali nismo mogli ni sanjati da je tolika. No, svejedno nismo se dali slomiti, nego smo iskazali punu nadu da će sve ipak doći na svoje.

Nastavak i intenziviranje radova

14.04.2006. nastavili smo radove na izgradnji naše župne crkve. Susretljivošću naših virovitičkih vatrogasaca ispumpana je voda s temelja te se je pristupilo čišćenju istih. Jednostavno, bilo je strašno gledati blato i mulj na temeljima naše crkve. Osobito je bilo teško djelatnicima DOMOGRADNJE, osobito praktikantu Danijelu Baniću. Svejedno, nismo se predavali, nego su radovi krenuli s još više žara i zanosa. Postavljena je potrebna hidroizolacija koja je nabavljena u Austriji. Radove je izvela “IZOLACIJA” iz Koške pokraj Osijeka. Isto tako, postavljen je i zaštitni sloj betona od 5 cm kako bi se podna ploča mogla dostatno armirati. I tako je bilo. Zidovi buduće pastoralne dvorane rasli su centimetar po centimetar i izrasli na potrebnu visinu do konca mjeseca kolovoza 2006.

Bogu hvala da nismo bili prepušteni samo sebi i svojim izvorima financiranja, nego su nam mnogi pomogli. “KIRCHE IN NOT – CRKVA U POTREBI”- organizacija Njemačke biskupske konferencije za pomoć Istočnim crkvama nam je izišla u susret. Prvi put su nam početkom mjeseca rujna 2006. odobrili 15.000 EUR-a za izgradnju naše župne crkve. Ovaj novac nam je itekako dobro došao kako bi mogli financirati sve troškove oko izgradnje naše župne crkve koji su daleko veći od ove donacije. Prvi veći račun obavljenih radova iznosio je 623.787,53 KN. Naša Požeška biskupija nije nas željela ostaviti same u izgradnji naše župne crkve. Dapače, prva je pokazala interes i želju da nam pomogne. To je učinila plativši nam dotadašnje radove u iznosu 623.787,53 kn. Ovim činom sigurno je potaknula i sve one koji nam mogu pomoći da to i učine.

Zanimljivo je bilo u tijeku izrade temelja vidjeti otvorenost i veliku želju naših župljana da crkva bude što prije napravljena. Naši župljani Stjepan i Ruža Režek, iz Stjepana Radića 113, znaju što će ostati trajno upisano, kako usmeno tako i pismeno, ali isto tako zapisano kod Boga. Oni su odlučili kupiti najveće zvono za našu crkvu. Kažu oni da ne znaju kada će to doći na red, ne znaju hoće oni to dočekati, ali znaju da hoće darovati. Zato su 20.09.2006. darovali 8.600 EUR-a za kupnju velikog zvona od 788 kg. Kažu Štef i Ruža da će to možda potaknuti i ostale naše župljane da pokažu više osjećaja i brige za izgradnju naše župne crkve. Tko zna, možda se to i dogodi. Stjepanu i Ruži hvala u ime cijele naše župne zajednice. Veliko zvono će nas uvijek podsjećati na njih.

Blagoslov kamena temeljca

Od 16.10.2006. do 22.10.2006. za nastavljeni intenzivni radovi na našoj crkvi. Kompletirani su temelji, postavljena potrebna armatura te zašalovana i betonirana ploča nad cijelim temeljima. Isto tako, privedeni su kraju i izolaterski radovi te je samo gradilište pripremljeno za vanjsku proslavu. To znači da je kompletno gradilište očišćeno i uređeno, zatrpane sve rupe oko temelja te sve pripremljeno za proslavu. S ovim radovima završena je prva faza na izgradnji naše župne crkve. Ovaj tjedan dobili smo vrijednu donaciju od “VIRO” – d.o.o., šećerane Virovitica koji su za potrebe gradnje naše župne crkve uplatili 50.500 KN. Svojom donacijom pokazali su da im je svakako na pameti uz materijalnu sigurnost i dobrobit i duhovno dobro njihovih djelatnika kao i duhovna dobrobit župljana naše župe. Svakako, zahvaljujemo na ovoj gesti vlasniku šećerane gospodinu Marinku Zadri kao i onima koji su ga dobro u tome posavjetovali.

Sve ovo bila je najbolja priprava za blagoslov kamena temeljca 22.10.2006. Gospodin Stipe Lucić, klesar iz Svete Nedjelje pokraj Zagreba darovao nam je kamen temeljac za našu župnu crkvu. Te nedjelje je naš biskup msgr. dr. Antun Škvorčević slavio svetu misu na temeljima naše buduće župne crkve i ujedno obavio obred blagoslova gradilišta i kamena temeljca. Na povelju koja je stavljena u temelje crkve upisani su svi relevantni podaci te su se potpisali dr. Antun Škvorčević, požeški biskup, Zvonko Kožnjak, tadašnji virovitički gradonačelnik, Vicko Obradović, župnik te gospođa Mirna Jagarinac, projektant. Kamen temeljac na njegovo mjesto stavili su Đuro Farkaš i Branko Janković. Veliki je to bio dan za našu župnu zajednicu koja je željela imati svoj molitveni dom. Ovom prilikom posebno zahvaljujem župnom zboru iz župe sv. Tome Apostola u Rajiću što su se odazvali i svojim skladnim pjevanjem uzveličali našu svečanost. Za ovaj događaj iskazali su se i sami župljani. U dvorani ispod crkve naši župljani su priredili domjenak za sve goste. Gosopodin Đuro Farkaš nam je posudio stolove i klupe tako da su svi gosti mogli sjediti. Uz pjesmu i druženje bio je to prvi javni skup naših župljana u prostorima nove crkve.

24.11.2006. dobili smo okončanu situaciju svih obavljenih radova na našoj župnoj crkvi do tada. Velikim dijelom postignuta je cijena radova onako kako je napisano u ugovoru. To znači da nije bilo velikih odstupanja od potpisanog ugovora. Malih promjena je bilo jer smo nakon iskopa zemlje i pojave velikih količina vode upotrijebili daleko kvalitetniju pa time i skuplju hidroizolaciju. Ugovorena cijena svih radova je bila 1.198.619,67 KN, a okončana cijena svih izvedenih radova je 1.227.267,80 KN koju smo mi uspjeli financirati. Nakon toga podignuti su samo zidovi budućega tornja na visinu od 2,5 metara kako bi se prostor mogao natkriti i spriječiti ulazak oborinskih voda u prostor pastoralne dvorane koju smo mi planirali urediti za slavljenje svetih misa do Uskrsa 2007. godine.

Izgradnja župnog stana

Budući da na vidiku nismo imali neka značajnija sredstva za nastavak radova na našoj župnoj crkvi, odlučili smo se uz pomoć manjih donatora s područja grada Virovitice na izgradnju župnog stana. DOMOGRADNJA je izradila temelje novoga župnoga stana što smo im mi platili nakon blagoslova obitelji početkom 2007. godine. Zanimljivost te zime je bila u tome što je cijelo vrijeme bilo moguće izvoditi radove tako da su majstori obrta SKLAD, u vlasništvu župnikova brata Pere Obradovića, mogli nesmetano cijelu zimu raditi i staviti župni stan pod krov.

18.01.2007. cijelu Europu pogodilo je olujno nevrijeme s jakim vjetrom. To smo osjetili i mi jer nam je vjetar urušio jedan zid na katu župnog stana. Bili smo razočarani i tužni, ali smo krenuli dalje tako da je već početkom veljače izbetonirana i druga ploča na krovištu župnog stana. Ovi radovi ne bi mogli tako dobro napredovati da nam mnogi nisu izašli u susret. Ciglana OPECO nam je donirala dio potrebne opeke, a dio nam prodala po povoljnim cijenama. Isto tako su nam potrebnu opeku postepeno dovozili po tempu izvođenja radova čime su i sami pomogli kvalitetnijim i boljim radovima. Sav pijesak za zidanje župnog stana darovao nam je gospodin Renato Romić.

Samim završetkom krovišta župnog stana moglo se pristupiti i izgradnji pregradnih zidova u cijelom objektu, što je i učinjeno.

Uređenje pastoralne dvorane

Razmišljali smo i o uređenju podrumskih prostorija za slavlja svetih misa. Tako nam je Keramička industrija Orahovica (KIO) darovala 240 m2 keramičkih greis pločica za pod buduće pastoralne dvorane. Ovom prilikom zahvaljujem se gospodinu direktoru Darku Krmpotiću kao i svim djelatnicima Keramičke industrije Orahovica na njihovom daru.

Krenulo se i uređenje podruma crkve. U pastoralnoj dvorani ispod crkve uređene su instalacije za grijanje, instalacije za vodovod i kanalizaciju, izbetonirana mala bina na kojoj će biti oltar, obrušeni i izgletani svi zidovi dvorane, izbetonirana podna glazura.

Od 12.03. do 18.03. učinjeno je zaista mnogo. Učinjeno je sljedeće: završeno je uređenje krovišta župnog stana, postavljena je kompletna stolarija na zgradi novoga župnog stana, izbetonirana kompletna glazura u prostorima pastoralne dvorane, ožbukan sanitarni čvor i kuhinja, riješena odvodnja iz upojne šahte, stavljen sep na sve zidove i stropove nove dvorane, djelomično postavljene podne pločice u dvorani.

LISTIĆ BR. 13. OD 01.04.2007.Velik je naš Gospodin. Naša župa živi tek tri i po godine. U tom razdoblju toliko toga se lijepoga dogodilo u našoj župi. Znamo i sami da je s velikom zebnjom i strahom osnovana, sa velikim nepoznanicama i manjkavostima je krenula u svoj život u okviru naše Požeške biskupije. Svetu misu slavili smo u preuređenoj kući u Osječkoj ulici 50. Nakon tri tjedna, zahvaljujući Mjesnom odboru Taborište na čelu s gospođom Željkom Grahovac, mi smo liturgijska slavlja preselili u mjesni dom. Bili smo oduševljeni jer je dom bio duplo veći od dotadašnje privremene crkve.

Bogu hvala, i dom nam je malo po malo postao pretijesan. Nakon dvije godine tijekom školske godine počeli smo u mjesnom domu slaviti svetu misu i nedjeljom navečer. Svjesni da nam mjesni dom nije prikladno mjesto za slavljenje sveti čina, dali smo se u akciju izgradnje nove župne crkve. Nije nam bilo lako, niti će nam i dalje biti lako. Zahvaljujući našoj Požeškoj biskupiji, našem gradu Virovitica, našoj Virovitičko- podravskoj županiji, mnogim dobročiniteljima, ali najvećim zalaganjem samih župljana, mi ćemo od Velikog Četvrtka naša zajednička liturgijska slavlja slaviti u novim prostorima. Velikim zauzimanjem majstora, ovaj tjedan je uređen liturgijski prostor u podrumu buduće crkve. Zahvaljujemo se majstorima na njihovom uloženom trudu, a osobito našim zauzetim ženama koje su uložile puno truda kako bi prostor bio lijepo uređen i očišćen i pripremljen za liturgijsku upotrebu.

Ovom prilikom dobro bi bilo spomenuti majstore koji su podnijeli lavovski dio posla. DOMOGRADNJA d.o.o. Virovitica je napravila najveći dio poslova. Napravili su temelje crkve i pastoralne dvorane, napravili dio tornja i isti pokrili da ne kisne prostor dvorane te napravili temelje župnog stana. Isto tako, napravili su kompletne elektroinstalacije u podrumskom dijelu objekta. Pjeskara ROMIĆ darovala je sav potreban pijesak za zidanje župnog stana. OPECO je subvencionirao sav građevinski materijal dijelom kroz donaciju materijala, dijelom besplatnim prijevozom na gradilište. Tvrtka “SKLAD” – Požega kompletno je ozidala novi župni stan sa svim pregradnim zidovima, potpuno uredila pastoralnu dvoranu, sanitarni čvor i kuhinju sa svim sadržajima: od glazure, gletanja zidova, nanošenja sepa, postavljanja potrebne stolarije u podrumskim prostorima do postavljanja podnih i zidnih pločica.

“MONT RIVIĆ” Virovitica postavila je svu stolariju na novom župnom stanu proizvođača “TROHA DIL” iz Bjelovara. Tvrtka “IZOLACIJA “iz Koške napravila je specijalno krovište te sve poduzela da prostor župnog stana ne prokišnjava. “MONTAŽA LANŠĆAK” napravila je sve vodovodne, kanalizacijske i toplinske instalacije. Gospoda Ivo Košić i Slavko Tijan su iskopali 7 šahti za odvodnju, a “VIRKOM” donirao kanalizacijske cijevi te ih montirali, dok je “BRANA” izvršila iskop kanala za cijevi. Tvrtka”SABO” iz Čemernice je napravila rukohvate i ogradu za siguran ulazak u prostore pastoralne dvorane. Majstori Drago i Krunoslav Premužić te Dubravko Karnik postavili su sve elektroinstalacije u prostoru nove dvorane.

Ovom prilikom na poseban način zahvaljujem Mjesnom odboru Taborište kao i gradu Virovitici što su nam dozvolili slavljenje svetih misa u prostoru Društvenog doma. Zahvaljujemo im što su nam u ove tri i pol godine besplatno ustupili svoj prostor te podmirivali sve režije: vodu, struju, plin. Zahvaljujem svima koji su nam omogućili useljenje u nove prostore. Sve što radimo, radimo na slavu Božju i spasenje svojih duša. S ovim radovima mi smo iscrpili sva sredstva koja smo imali.

Nastavak radova bio je u Božjim rukama i te 2007. godine više nismo ništa radili na materijalnom planu.

Nastavak radova

Pred nama kao župnom zajednicom javljala se iskrena želja kako bismo što prije podigli svoju župnu crkvu. Zbog objektivnih okolnosti, nismo bili u stanju 2007. godine nastaviti radove na izgradnji naše župne crkve, nego smo morali urediti dvoranu za slavljenje svetih misa kao i iskoristiti priliku da se istovremeno gradi i pastoralni centar sa župnim stanom. Od blagdana Uskrsa 2007. godine liturgijska slavlja slavili smo u pastoralnoj dvorani ispod nove crkve u izgradnji. Razumljivo je da prostor nije bio odgovarajući, ali smo se s njime zadovoljili jer je bio daleko bolji nego prostor mjesnog doma. Želja nam je bila nastaviti izgradnju župne crkve i staviti je pod krov do Božića 2008. Po pozivnom natječaju prihvaćena je najpovoljnija ponuda DOMOGRADNJE d.d. iz Virovitice koja je i do sada izvodila radove. Cijena predviđenih radova po troškovniku iznosila je 2.707.910,62 KN ili oko 370.000,00 EUR-a.

Najveći teret dosadašnjih radova podnijeli su sami župljani uz svesrdnu pomoć naše Požeške biskupije, Grada Virovitice, Virovitičko- podravske županije, organizacije “Kirche in not” te drugih dobročinitelja. Jasno je bilo da mi kao župa nismo to bili u stanju sami ostvariti, ali uz veliku pomoć naših dosadašnjih i budućih donatora mislili smo to ipak napraviti.

U noći s petka na subotu 6.06.2008. doživjeli smo elementarnu nepogodu. Zbog izrazito velike količine kiše tijekom noći došlo je do poplave prostora naše crkve. Uz pomoć vatrogasaca Javne vatrogasne postrojbe iz Virovitice veliki dio vode je ispumpan. Nakon toga su alatke u ruke uzeli Janja i Mile Katalinić, Antonija Božić, Slavko Tijan, Ivo Košić, Božidar Biondić i župnik. Nakon 4 sata borbe crkva je očišćena i oprana. Nažalost, zbog ove nezgode nije bilo vjeronauka za krizmanike i prvopričesnike. Nadamo se da se nisu ljutili.

Od 23.06. do 29.06.2008. majstori iz DOMOGRADNJE su si posebno dali truda te su kompletno zatvorili crkvu zidovima do 4,5 metra. Doista, lijepo je bilo promatrati obrise naše buduće crkve. Dobio se dojam kolika će biti naša crkva kao i njezine dimenzije. Bogu hvala da je za cijelog vremena izvođenja radova bilo moguće vjernicima ići na svete mise radnim danom bez ikakvih poteškoća.

23.08. izbetonirana je ploča kora buduće crkve. Kako je samo bilo lijepo i uzbudljivo promatrati prostor crkve s kora. Trebalo je samo zapjevati da se srce digne u visine. Svejedno, nastavili smo radove dalje do pod krov.

Lijepo vrijeme pomoglo je u obavljanju radova. Za blagdan Svih Svetih prenijeli smo naša privremena zvona s tornja pokraj mjesnog doma na vrh naše crkve. Lijepo ih je bilo slušati odmah uz crkvu. Vrijedni radnici DOMOGRADNJE su marljivo obavljali svoje poslove. Dopremljena je bila i nosiva konstrukcija krovišta koju su majstori marljivo slagali i postavili na krovištu naše crkve. Nakon puno razmišljanja i prijedloga o načinu pokrivanja crkve, ostalo se pri prvoj varijanti, da se crkva pokrije crijepom.

Tjedan poslije Svih Svetih nas je na poseban način obradovao. Majstori DOMOGRADNJE su bili izuzetno marljivi. Taj tjedan učinjeno je sljedeće: zašalovana, armirana i izbetonirana ploča sakristije zašalovana, armirana i izbetonirana prva i druga faza stepenica na toranj, postavljeni svi lamenirani, sekundarni te tercijarni nosači krovišta crkve, kompletno krovište crkve podaskano te stavljena zaštitna TONDACH folija, postavljena kontra letva te počelo letvanje krovišta crkve, zašalovana, armirana i izbetonirana zadnja poprečna nosiva greda te završen južni zid crkve. Besplatnim prijevozom tvrtke “GOJA” iz Osječke ulice dopremljen je i sav potreban crijep za crkvu.

Tjedan poslije crkva je kompletno pokrivena te su majstori limarije Županić mogli započeti postavljanje potrebne građevinske limarije. Paralelno smo naručili i svu potrebnu stolariju koju smo odlučili napraviti od aluminija kako bismo izbjegli teškoće održavanja stolarije iz nekih drugih materijala. Izabrali smo tvrtku TRON – PETRIJEVCI od kojih smo očekivali da bi stolariju mogli postaviti do blagdana Božića.

Na sreću, mi smo tražili donatore i za radove koji nam tek slijede. Tako nam je “KNAUF INSULATION” – Industrija termičkih, akustičkih i protupožarnih izolacija” iz Novog Marofa donirala 720 m2 kamene vune od 5 cm te 470 m2 kamene vune od 10 cm za toplinsku izolaciju poda i krovišta. Svojim besplatnim prijevozom istu nam kamenu vunu dopremio gospodin Marinko Kukić iz Čemernice. Isto tako nam je tvrtka W&P KAMEN D.O.O. – proizvodnja građevinskih materijala iz Sirača uplatila 10.000 KN kao svoju pomoć jer smo od njih po posebno povoljnoj cijeni planirali nabaviti svu potrebnu gotovu žbuku za žbukanje crkve iznutra.

Pred blagdan Božića majstori iz DOMOGRADNJE su ispraznili crkvu od svojih skela i “tregera”, a na njihovo mjesto je postavljena skela obrta “SKLAD” koji će žbukati crkvu iznutra. Prilazni put do crkve smo nasuli kamenim materijalom koji nam je donirala šećerana “VIRO”. Ekipa iz  tvrtke TRON – Petrijevci bila jako vrijedna. Oni su postavili kompletnu stolariju na crkvi te je u ponedjeljak, 22.12.2008. i postaklili. Crkva je zatvorena i mi smo u njoj slavili svetu misu Polnoćku. Iako nam je bilo hladno, srce je kucalo zbog oduševljenja što smo nakon toliko godina iščekivanja mogli slaviti svetu misu u prostoru nove crkve.

Žbukanje crkve i njezino uređenje

Majstori električari iz Domogradnje su proveli sve elektro instalacije u crkvi i time omogućili majstorima iz obrta SKLAD da mogu crkvu nesmetano žbukati. Gotovo žbuku BAUMIT MPI 25 iz Sirača svojim kamionom besplatno nam je dovezao Mladen Vrban iz Podravske ulice.

Kako su majstori marljivo crkvu žbukali, pristupilo se i uređenju stropa crkve. Postavljala se nosiva metalna konstrukcija za toplinsku izolaciju od kamene vune debljine 10 cm te su postavljene gips ploče. Soboslikari i ličioci tvrtke Dekor vlasnika Josipa Đikete odmah su išli iza njih koristeći skelu te ličili strop.

Iako se cijelo vrijeme izvođenja radova radilo na velikim visinama, nismo imali niti jedan nesretan slučaj do početka drugog mjeseca 2009. kada smo imali jedan nesretni slučaj. Vrijedni i zauzeti majstor Jozo Vidović, djelatnik DOMOGRADNJE, pao je s ljestva prilikom izvođenja konstrukcije stepeništa u tornju. Zadobio je teške ozljede glave i kralježnice. Nakon pružene prve liječničke pomoći u bolnici Virovitica, prebačen je u bolnicu Osijek s vrlo lošom dijagnozom. Svi mi župljani stavili smo u svoje molitve majstora Jozu i njegovo ozdravljenje i povratak svojoj obitelji. Hvala Bogu, nakon nekoliko operacija Jozo se na čuđenje liječničkog osoblja Bolnice Osijek vratio svojoj obitelji. Iako i danas ima posljedice toga nesretnog pada, majstor Jozo je živ i pokretan.

Majstori ličioci iz obrta DEKOR su crkvu kompletno okrečili. Dečki iz obrta SKLAD su marljivo žbukali i župni stan i priskakali u svim poslovima koji su još bili nužni. Tako su postavili i privremenu rasvjetu u crkvi koju smo povoljno nabavili u tvrtki VIDIK – BJELOVAR.

Budući da smo već prije dobili kamenu vunu kao podnu toplinsku izolaciju, djelatnici DOMOGRADNJE su istu i ugradili u pod crkve te smo započeli betoniranje glazure u crkvi i u župnom stanu. Strojno betoniranje glazure (oko 800 m2 ) izveo je obrt Željka Pranjića iz Požege. Sav potreban pijesak za glazure  ( 60 m3 pijeska ) darovala nam je tvrtka “ROMIĆ PROMET” te 20 m3 kubika mljevenog pijeska iz Daruvara “BRANA.”
Na Veliki Četvrtak mi smo prvi put imali svetu misu u koliko toliko redovitim uvjetima. Prostor crkve bio je ispunjen ponosnim vjernicima jer smo nakon gotovo 5,5 godina konačno imali priliku slaviti obrede Velikog Tjedna na dostojan i liturgijski ispravan način.

Za blagdan sv. Leopolda Mandića 12.05.2009. postavljen je u župnoj crkvi kameni oltar, ambon i svetohranište, dar našega župljanina Tomislava Denića. Isto tako za blagdan našega zaštitnika postavljena je oltarna slika sv. Leopolda kao i slike križnog puta. Slike je napravio akademski slikar Predrag Lešić iz Zagreba. Slike su donacija gospođe Edelgard Fuchs, ponosne Austrijanke iz Gross Sieghartsa – Austria. Okvire za slike donirala nam je tvrtka TVIN VIROVITICA.

Ovom prilikom treba istaknuti gospođu Edelgard koja neizmjerno voli svoju Austriju, ali i s velikom ljubavlju i našu domovinu Hrvatsku. Toliko je voli da je naučila hrvatski jezik. Osobito joj je draga naša župa kojoj je učinila velika dobročinstva. Osim spomenute donacije oltarne slike i slika križnog puta, ona je donirala i 5 misnica, svijećnjake za oltar, oltarski križ kao i procesijski križ. Njezinom zaslugom smo već prije dobili jedan prekrasan ciborij kao i dvije albe. Što drugo reći gospođi Edelgard nego jedno veliko HVALA za svu ljubav koju gaji prema našem hrvatskom narodu kao i prema našoj župi. HVALA!

Od gospodina Predraga Lešića, akademskog slikara iz Zagreba nabavljene su i slike slijedećih svetaca: slika sv. Benedikta koju je donirala obitelj Steve i Anke Hrgetić, zatim slika Marije Petković od Propetog koju je donirala gospođa Veronika Maras te slika Majke Božje koju je donirala obitelj Dragutina i Katarine Cvetko.

24.05.2009. otvorili smo i natječaj za kupovinu kipa sv. Antuna Padovanskog. I nismo dugo čekali. Vrlo vrijedan kip sv. Antuna Padovanskog od 185 cm visine donirao nam je naš najredovitiji domaći donator gospodin Ivan Nožarić iz Podravske ulice 75. On i njegova majka Reza Jurašin redovito su svaki mjesec odvajali od svojih mirovina za gradnju naše župne crkve. Ovaj put donirali su 7.000,00 KN za nabavu kipa sv. Antuna. Hvala im!

Ljetom smo mirovali. Kako se malo po malo približavala zima, htjeli smo osigurati koliko- toliko tople prostore. Tako su nam dobrotom gospodina Zlatka Lanšćaka, radnici njegova obrta “MONTAŽA LANŠĆAK” izveli radove na postavljanju plinskih instalacija na crkvi i župnom stanu. Isto tako postavljeni su i ventilokonvektori za grijanje crkve i pastoralne dvorane ispod crkve. Gospodin Dinko Filipović iz Virovitice besplatno nam je napravio projekt instalacija te smo sve uredno prije zimskih hladnoća uspjeli spojiti i staviti u funkciju. Dobrotom Ivana i Dragice Hršak, iz Ivanić Grada dobili smo plinske bojlere za župni stan. Time smo završili planirane radove na župnoj crkvi za 2009. Ovom prilikom treba istaknuti dobrotu i razumijevanje gospodina Siniše Gregorića, vlasnika DOMOGRADNJE što nam nije pravio nikakve zapreke u nastavku radova unatoč velikom dugu kojega smo imali prema njegovoj tvrtki.

Uređenje župnog stana

Pokretači radova na uređenju novoga župnog stana bili su naši lokalni majstori Mirko Vuletić i Zoran Puljić koji su samoinicijativno odlučili okrečiti župni stan. Time su omogućili da smo mogli montirati radijatore, elektro prekidače i utičnice. PLIN VTC donirala nam je besplatan priključak na plinsku mrežu, a radnici MONTAŽE LANŠĆAK su sve besplatno spojili. Majstori obrta SKLAD, župnikova brata Pere Obradovića, uložili su puno truda i znoja te su sve uredili do 20.12.2009. Postavljena je kompletna unutarnja stolarija, kompletno dovršene sanitarije, struja i grijanje te su marljive žene župni stan očistile i uredile. Hvala svima! Preseljenje u novi župni stan obavljeno je na sam Badnjak. Tim činom je definitivno župa dobila zaokruženu cjelinu i na taj način stvorila uvjete za djelovanje.

Uređenje interijera crkve

Ulaskom u prostore nove crkve nije prestalo naše uređenje njene unutrašnjosti. Crkva je bila u funkciji, ali nije bila dovršena. Zaslugom gospodina Franje Bajkovca iz Vugrovca pokraj Zagreba, dobili smo metalnu konstrukciju za pjevalište na koru. Kako obećana donacija u hrastovim daskama nije ostvarena nabavili smo fosne suhe jelovine te nju montirali na pod konstrukcije za pjevače. Iz Virovitičko -podravske županije dobili smo stolice iz stare skupštine koje su se jako dobro uklopile u prostor našega kora.

Preostalo nam je bilo postaviti i pločice na pod crkve. Nismo se bojali iako je to bio preveliki zalogaj za ispražnjenu župnu blagajnu. Nabavili smo 550 m2 pločica u tvrtki MD PROFIL u Zagrebu koji su nam i ovom prilikom izašli u susret. Pločice nam je i ovaj put besplatno dovezao gospodin Ante Gojević GOJA iz Taborišta.

Majstori obrta SKLAD su opet uzeli stvari u svoje ruke i u nepuna 4 tjedna postavili pločice i u crkvi, i u svetištu, i na koru crkve. Hvala Bogu da smo to mogli financirati do kraja mjeseca lipnja ove godine.
Dobrotom gospodina Ive Nožarića nabavljena je i zastava naše župe s likom sv. Leopolda s jedne strane te likom Srca Isusova s druge strane. Isto tako postavljena je i krstionica kao i stalak za Uskrsnu svijeću. Time smo zaključili radove na unutrašnjem uređenju naše crkve.

Ostalo je za dovršiti toranj crkve za još 12 metara te izgraditi spojeni hodnik između župnog stana i crkve. To ostavljamo novom župniku i njegovoj ekipi.

Uređenje parkirališta crkve

Veliki dobročinitelj naše župe je uz Požešku biskupiju i same župljane naš Grad Virovitica. Iste godine kada je osnovana nova župa 2003. godine, došlo je do smjene lokalne vlasti u gradu Virovitica. Za gradonačelnika je izabran mladi i agilni Ivica Kirin KIRO. Svojim zauzimanjem pokrenuo je mnoga događanja u gradu Virovitica, kako na materijalnom planu tako i na duhovnom. Iako im je svima bila velika novina osnivanje novih župa, zdušno su odlučili pomoći novu župu. Već kod uređenja privremenog župnog stana grad je izdvojio sredstva za njegovo uređenje.

Svake godine grad je izdvajao u svom proračunu i sredstva za izgradnju župne crkve. Osjećala se je jedna osjetljivost društvene vlasti za ovo područje. Cijela vizura naselja Taborište se promijenila. Naselje je dobilo novoasfaltirane ceste, uređen je Mjesni dom, naselje je dobilo novu Područnu školu, uređena se staza kroz glavnu ulicu naselja, uređeni odvodni kanali, cijelo naselje je dobilo kanalizacijsku mrežu. Vrhunac novih objekata u naselju Taborište je crkva sv. Leoplolda Mandića za koji je grad Virovitica izdvojio nemala sredstva.

Zadnja akcija grada Virovitica je uređenje parkirališta ispred nove crkve. Moderno uređeno parkiralište s gotovo 70 parkirališnih mjesta je spas za sve one koji redovito dolaze na svete mise, ali i za sva događanja koja će se odvijati u naselju Taborište. Hvala gradu Virovitica i gradonačelniku Ivici Kirinu što je prepoznao potrebe naše župe, sveobuhvatno.

Troškovi izgradnje župne crkve i župnog stana

Ići u ovako veliki i teški projekt nije bilo lako. Trebalo je puno odvažnosti, hrabrosti i pomalo ludosti baciti se u ovaj projekt bez zatvorene financijske konstrukcije. Kod gradnji crkvi do sada se nije moglo krenuti kao u izgradnju običnih građevinskih objekata. No, da smo čekali vrijeme kada bismo zatvorili financijsku konstrukciju, crkvu bismo jako teško napravili. Naš požeški biskup imao je vjeru da se to može napraviti. Isto tako je i župnik vjerovao da je to moguće iako je to bila nada protiv svake nade. Čovjek snuje, Bog određuje. Uz veliku podršku tolikih dobrih ljudi, mi smo našu crkvu napravili. Istina, nismo je dovršili, ali smo napravili mnogo. Uloženo je mnogo truda majstora, dobrovoljaca, toliko uloženih kuna naših župljana i donatora diljem svijeta. Sami župljani su osjetili da se radi nešto dobro i lijepo za njih pa su se pokazali.

Istina, bilo je puno sumnji, ali se u konačnici vjerovalo. I što je najznačajnije, kako se povećavao broj naših vjernika na svetim misama tako se povećavao i broj naših kvadrata. I cijelo vrijeme izgradnje mogli smo svaki dan vidjeti kako crkva napreduje. I to je najbolje da oni koji će ići u tu crkvu, budu svakodnevno s njom povezani. Bogu hvala!

Taksativno rečeno, mi smo do sada u izgradnju naše župne crkve i župnoga stana uložili 5.499.233,00 KN. U ovaj iznos su uključena sva novčana davanja, bilo da smo platili mi iz župne blagajne, bilo da je naša Požeška biskupija uplatila direktno na račun izvođača. U ovaj iznos nisu uključena tolika davanja koja smo dobili u naturi, bilo da je to bio prijevoz kamionom, bilo da je to bio rad bagera, ili donacija u pijesku, cigli, raznim cijevima i potrošnom materijalu, izolaciji ili svemu što je bilo potrebno na gradilištu, a nismo morali platiti. Veliko hvala svima. Od onoga najmanjega donatora pa do najvećega.

Donatori župe sv. Leopolda Mandića

Izgradnju ovako velikog objekta sami župljani ne bi bili u stanju. Tu su uvijek prisutni donatori koji iz svojih vlastitih sredstava pomažu. Tako smo i mi imali veliki broj donatora koji su nam pomagali u izgradnji naše župne crkve. Većinu njih spomenuli smo u dosadašnjem tekstu, no vrijedi ih spomenuti i na jednom  mjestu zajednički. Svjesni smo da možemo nekoga nenamjerno ispustiti, ali svejedno moramo spomenuti neke.

1. Požeška biskupija – Požega: osnivač naše župe. Svojim financijskim injekcijama bila je najjači financijer gradnje naše župne crkve;
2. Župljani župe sv. Leopolda Mandića – Virovitica: svojim redovitim darovima sami župljani pokazali su interes da imaju svoju župnu crkvu;
3. Grad Virovitica – Virovitica: svojim novčanim donacijama i lobiranjem kod drugih donatora zadužili našu župu, osobito u eri gradonačelnika Ivice Kirina. Hvala gradonačelniče!;
4. Virovitičko – podravska županija – Virovitica: pomogla je onoliko koliko je mogla. Je li možda mogla više, tko zna?;
5. “KIRCHE IN NOT – KÖNIGSTEIN: organizacija Njemačke Biskupske konferencije za pomoć istočnim crkvama dala je veliki doprinos gradnji naše župne crkve u visini 45.000 €;
6. VIRO d.d. – Virovitica: donirali su nam 50.000 kn te više puta tucanika za uređenje pristupnog puta do naše crkve;
7. Renato Romić – Virovitica: donirao nam bager za kopanje podruma crkve, darovao nam sav potreban pijesak za zidanje župnog stana kao i za glazuru i za crkvu i za župni stan te više puta svoj kamion za prijevoz rasutih tereta;
8. OPECO – Virovitica: darovali donaciju opeke, u svim obrtničkim radovima pratili nas potrebnim materijalom po posebnim cijenama;
9. Stjepan i Ruža Režek – Virovitica: kupili Pokaznicu ili Monstrancu za Presveti Oltarski Sakrament, darovali regal za sakristiju crkve, darovali 8.600 € za kupovinu zvona crkve;
10. Veronika Maras – Virovitica: kupila figure za prve jaslice, donirala uređenje fasade crkve sv. Ane u Rezovcu, donirala sliku bl. Marije Petković, veliki župnikov dobročinitelj;
11. Edelgard Fuchs – Testfuchsstrs. 9, Gross Siegharts, AUSTRIA: donirala oltarnu sliku i slike križnog puta, donirala 5 misnica, oltarni i procesijski križ, oltarne svijećnjake, donirala nove figure za jaslice. Također i veliki župnikov dobročinitelj;
12. Keramička industrija Orahovica: donirali 300 m2 pločica za uređenje poda pastoralne dvorane;
13. Virkom d.d. – Virovitica: donirali vodovodni, kanalizacijski i plinski priključak;
14. Brana d.d. – Virovitica: donirali kamion za odvoz zemlje prilikom iskopa temelja te donirali 20 m3 tucanika za glazuru crkve;
15. Ceste d.d. – Bjelovar: donirali kamion za odvoz zemlje prilikom iskopa temelja te više puta svojim valjkom ravnali prostor ispred crkve te čistili snijeg po zimi;
16. Domogradnja d.o.o. Virovitica: velika žrtva izgradnje župne crkve. Izgradili crkvu i podnijeli najveći teret, iskazali veliko razumijevanje za otplatu dogovanja. Uvijek bili spremni učiniti sve što je u njihovoj moći i priskočiti u pomoć kada drugih nije bilo. HVALA IM!;
17. Tvin d.o.o. – Virovitica: donirao okvire oltarne slike i sliku križnog puta te sliku Majke Božje te nešto namještaja. Možda su mogli više, tko zna?;
18. Zvonko Levak, Melburne, Australia: u nekoliko navrata poslao financijsku pomoć za izgradnju župne crkve;
19. HKM Trauenreut: jednokratnim skupljanjem pomogli gradnju crkve;
20. Mladen Vrban: svojim kamionom donirao prijevoz gotove žbuke iz Sirača;
21. General linija – Grubišno Polje: svojim kamionom donirali prijevoz gotove žbuke iz Sirača;
22. Marinko Kukić iz Čemernice: svojim kamionom donirao prijevoz kamene vune iz Novoga Marofa;
23. Ante Gojević iz Virovitice: u više navrata svojim kamionom obavio prijevoz materijala za crkvu, tri kamiona crijepa iz Đakova, dovoz rabljenih klupa iz Zagreba, prijevoz pločica iz Zagreba, prijevoz gotove žbuke iz Sirača, gradnja zvonika za elektronska zvona;
24. Zlatko Lanšćak iz Milanovca: izradio sve vodoinstalaterske i kanalizacijske instalacije te instalacije grijanja u crkvi i u župnom stanu po posebno povoljnim cijenama. Uvijek spreman uskočiti za pomoć po bilo kojoj osnovi;
25. Tron – Petrijevci: izradili vanjsku stolariju crkve po posebno povoljnim uvjetima;
26. Nada Puljić – Műnhen: skriveni donator mnogih naših akcija. Samo Bog, Nada i župnik znaju koliko su dobra učinili za gradnju župne crkve;
27. Anto i Ružica Grgić – Rezovačke Krčevine: redoviti donatori gradnje župne crkve i veliki zagovornici u Austriji;
28. Ivan Nožarić – Virovitica: naš domaći donator koji je od svoje skromne mirovine svaki mjesec izdvojio nemala sredstva kao pomoć za izgradnju župne crkve. Uz to donirao kip sv. Antuna Padovanskoga i župnu zastavu. Hvala njemu i njegovoj majci Rezi Jurašin!;
29. Ivan Duvnjak: velika veza župe i šećerane VIRO. Lobirao za svaku pomoć za izgradnju župne crkve;
30. Javorović – Milanovac: donirao različite predmete od iverice za potrebe župe;
31. W&P BAUMIT – Sirač: donirali velike količine gotove žbuke za žbukanje i crkve i župnog stana;
32. KNAUF – INSULATION – Novi Marof: donirali 720 m2 kamene vune od 5 cm te 470 m2 kamene vune od 10 cm za toplinsku izolaciju poda i krovišta;
33. MD PROFIL – Zagreb: pod povoljnim uvjetima prodali pločice, ljepilo, noseće elemente za strop crkve kao i gips ploče;
34. Božo Papac – Našice: nadzorni inženjer, iskazao veliko razumijevanje u gradnji crkve te svojim besplatnim nadzorom pomogao izgradnju objekta;
35. Pero Obradović – Vidovci: župnikov brat, obavio gotovo sve građevinske obrtničke radove po povoljnoj cijeni. Puno puta imao strpljenja sa župnikom zbog stalnih dodatnih radova. Hvala brate!;
36. Tomislav Denić – Virovitica: donirao kameni oltar, ambon, svetohranište, krstionicu i stalak za Uskrsnu svijeću;
37. Tehnička škola Virovitica: donirala natpise postaja križnog puta;
38. Slavko i Bernarda Tijan: uvijek prisutni župljani za sve akcije od struje, kopanja jama za kanalizaciju do fešta;
39. Branko Janković: uvijek ima neku alatku potrebnu za radove oko crkve. Uvijek spreman ostaviti svoje poslove i doći pomoći;
40. Damir Banić: donirao ventilokonvektore za grijanje crkve;
41. PLIN VTC: donirali priključak za plin kao i sav potreban materijal;
42. Stjepan Budak: župnikov pokojni susjed. Sve što je župniku trebalo Stjepan je imao i drage volje posuđivao. Neka mu Gospodin bude nagrada!;
43. Janja i Mile Katalinić: od čišćenja crkve od 1989. pa sve do danas, Mile i ,posebno, Janja Katalinić su uvijek za akciju;
44. Željko, Ljubica i Božica Žitković i Mirjana Matanči – uvijek spremni pomoći, čišćenje crkve, popravak sitnih električnih kvarova do redovitog i uspješnog kićenja crkve za nedjeljna i blagdanaska slavlja. Božice, hvala!;
45. Ivan i Vera Košić: uvijek prisutni župljani za sve radove oko struje, kopanja jama za kanalizaciju do fešta, ali posebno kod uređenja liturgijskog posuđa i rublja i pomoći župniku osobno;
46. Zoran i Natalija Puljić: uvijek prisutni župljani za sve radove oko struje, krečenja, pripremanja roštilja i čišćenja kuće;
47. Mirko Vuletić: samoinicijativno dao se u krečenje župnog stana;
48. Josip i Kata Điketa: soboslikar i ličilac uviđao je naše pogreške u radu i marljivo ih svojim radom besplatno ispravljao. Pjesmom nas uvijek uveseljavao;
49. Dubravko Karnik: električar spreman uvijek pomoći, od popravka zvona do montiranja rasvjetnih tijela;
50. Stevo i Anka Hrgetić: donirali sliku sv. Benedikta;
51. Dragutin i Katarina Cvetko: donirali sliku Majke Božje;
52. Božidar Biondić: od samih početaka bio je vezan uz župu i župnika. Bio je među prvima koji je župniku pomagao u uređenju kuće gospođe Ankice Bedeković za prvi župni stan. Sva događanja u župi pratio je svojom pomoći. Bio je spreman uvijek priskočiti u pomoć. Hvala mu za sve što je činio u ovih sedam prvih godina župe;
53. Anto Kajić: župnikova desna pastoralna ruka. Redovito je svake nedjelje i blagdana pratio liturgijska slavlja svojim sviranjem. Nije mu bilo teško svake nedjelje pratiti župnika od Rezovačkih Krčevina subotom, do Rezovca, Taborišta i Čemernice nedjeljom. Anti hvala na svakoj noti i žrtvi koju je uključio u život naše župe;
54. Željka Grahovac: naša Željka! Dočekala je župnika kao predsjednica Mjesnog odbora Taborište. Iskazala je svu otvorenost i želju za suradnjom sa župnikom. Samoinicijativno je dozvolila slavlja svetih misa u Mjesnom domu. I nije pogriješila. Kako je župa rasla, tako je i gospođa Željka napredovala u svom poslu. Kako je bila na višem položaju tako je više lobirala, kako za svoju župu tako i za samo naselje Taborište, kao i za sva naselja naše župe. Nemjerljiv je njezin rad za dobrobit župe. Župnika je upoznala sa svim relevantnim ljudima grada Virovitice i Virovitičko- podravske županije. Taj se rad puno puta nije vidio, ali je bio toliko potreban i dalekosežan. Gospođi Željki hvala za svu suradnju na svim područjima.

Punih 7 godina prvi župnik naše župe, sve do Velike Gospe prošle godine, bio je vlč. Vicko Obradović koji je sada u župi Duha Svetoga u Feričancima. Nakon odlaska vlč. Vicka našu župu preuzimaju dva svečenika. Za župnika imenovan je vlč. Pejo Oršolić, koji dolazi iz župe Turnašica, nedaleko od Virovitice. Kao župni pomoćnik imenovan je vlč. Ivica Šoh, koji je razriješen službe župnika u nama susjednoj župi Milanovac.

Izvor: Župa svetog Leopolda Mandića Virovitica II Od ledine do krova – prvih sedam godina, Vicko Obradović.